Nema uspona bez penalskog šerpe

peNal, 19.5.2009., n/v 8850mm

Nakon veličanstvenog uspjeha naših alpinistica Iris i Darje koje su se jučer u 9 sati po srednjoistočnom vremenu uspjele popeti na vrh svijeta na fantastičnih 8.850 metara nadmorske visine, došlo je vrijeme da predstavimo i osoblje koje im je pomoglo da u tom naumu i uspiju.
Naravno, nema nijednog većeg uspona bez pomoći lokalnog stanovništva, lokalnih penjača koji stoje na raspolaganju alpinistima te im nose svu moguću opremu koja je nužna da bi se na pojedini vrh i došlo.
Ti nosači se zovu jednostavno, ŠERPE (talijanski kaserole, češki hrnec, mađarski vagdalek, op.a.cit.). A šerpa je i metalna kuhinjska posuda valjkastog oblika namenjena za pripremanje hrane (s kim s čim) - kuvanjem. Može biti sa poklopcem ili bez poklopca. Poklopac služi da bi se smanjila isparenja vode i zaštitila sadržina u šerpi od prašine. Šerpe se izrađuju od kvalitetnih nerđajućih čelika rosvajta ili prohroma. Jedan od najpoznatijih kastavskih peNalskih ŠE(r)PA je naš stari dobri drugar (Metalika je isto naš dobar drugar) Khurba TakPlaa JanDee koji se popeo čitavih jedanput na vrh svijeta, na 10.kat nebodera na Kozali tzv eševa.
Ta ista šerpa je u fazi dodatnih priprema za slijedeću ekspediciju koja će se odvijati za kojih dva tjedna na obroncima Velebita a na koju kreću možda osmorica a možda devetorica Otpisanih (SJD MNK) u naumu da zakopaju svetu vodu vatrenu. Naš peNalski še(r)pa je odlučio nositi opremu svih sudionika ekspedicije pa nam najavljuje da će njegov ranac težiti 300 kila a sadržavat će 4 gajbe pive, 200 litara vina, 70 kila slanine, 5 kila luka, 25 kila sira dakle, kad to zbrojimo dođe 300 kila. Kaže deda, ne lažem. Ako laže koza ne laže jaretina.
Što o svom naumu kaže naša še(p)a ne znamo jer se pizda ušutila.

Do skorog penjanja.


Redakcija Vi(si)nskih prepreka peNal Velebitski