petak, 2. travnja 2010.

Sretan Uskrs

Dragi drugari,
 
jel ima ono nogometa u nedjelju? Kontam, u mene je lopta a vjerojatno se neću vratit iz zmijarnika do nedjelje. Ali ako ga dobro zamastimo možda se i vratim a i neku kišu predviđaju za nedjelju popodne i ponedjeljak pa kontam koj ću kurton tamo ako ne mogu iz kuće. Nema ni Carabina a ne znam ni oće li Dejančec stić iz hotela Poremetin'c. Ajte vi meni javite da vam negdje ostavim balun il' ako ne mislite doć na pripetavanje da se ne brinem oko baluna.
No, što ono htjedoh reći, u nedjelju je voistinu praznik, jel, a svi znamo da se u takvim prilikama valja dobro podmazat. Dakle podmazanje.
A zato je tu sveti Bora Padavinsky, tvorac čuda i čudesa a jedno od njih kažu bilo je slijedeće:
Rano jutro, rus (ili Kinez) Bora Padavinsky (čitaj Padavinskij) pod vedrim nebom kad se u tili čas pojave oblaci i munje i grmljavina. I krene kiša, pljuščina. I gle čuda.
Svi bili mokri do kože. Zajeban igrač, baš jest. Kažu i da je činio čudesa pričavši s ribama. Pardon, ispravljaju me iz redakcije, vele, pričao je ribama. Eto još jednog čuda. I opet, što reć, zajeban igrač. A kažu najviše je volio malu dječicu. He, manit čouk, nije on bio bedast. Jednom su ga ugledali kroz prozor kako drži i grli malog dječačića. Vele, Trba ga zvahu. Malog. Ma svetac do kosti nema greške.
Oke...to je to...idemo malo zamezit. Ne valja čuda praznog želuca činit.
Aj nu...
 
P.S. I da, Asus se rodi. I Intel.
 
Al aj' sad...
 
 

Nema komentara: